Zašto mrzim svoj blog?
nedjelja, svibnja 21, 2017
Hei ekipa!
Razgovarala sam sa svojom prijateljicom o blogu, i kakvi su prije bili te kakvi su danas. Potaklo me je to na razmišljanje i pročitala sam svoje postove od prije godinu dana. Malo je reći da sam plakala kao malo dijete. U ovom postu sam odlučila biti 100% realna, neki bi se mogli uvrijediti, neki možda složiti no nemam što izgubiti.
Početkom ove školske godine napustila sam blog. Odlučila sam se predat školi i zanemariti ono što zapravo volim raditi. Najveća greška. Pala sam u nekakvu tjeskobu i depresiju. Falilo mi je pisanje, falili su mi moji čitatelji i komentari. U siječnju ove godine sam odlučila krenuti sa svime ispočetka. Kao da nikada nisam otišla, kao da je sve super.
I vratila sam se, zato sam ovdje, logično. Napisala sam par postova, skupila nekoliko pregleda, ostvarila suradnje. Mislila sam: Wow, kako mi dobro ide tek sam se vratila. Sad već 4 mjeseca surađujem sa određenim stranicama, dobivam besplatnu odjeću, san svakog blogera. Zar ne?
NE! Noćna mora. Moj blog nije ono što ja želim da bude, ono što je bio. Suradnje su jedan razlog zašto mi blog propada. Samo na njih mislim i kako ću dobiti te besplatne stvari. No nije to problem, mogla sam to izbalansirati na neki zanimljiv način koji bi se svidio čitateljima. A ne pisati samo da pišem kako bi dobila koju krpicu besplatno.
Onda balkanski mentalitet me isto živcira. Više nitko ne želi čitati. Nikog ne zanima što druga osoba ima za napisati. Vidim tako dobre i dubokoumne postove (doduše ne moje, jer sam postala toliko plitka i odvratna što se tiče pisanja.) No uglavnom, netko napiše nekakav dubokouman post a komentari su: Prelijepe slike, slažem se sa tobom. Posjeti moj blog i zaprati me, ja sam tebe. Bez da je pročitala što je osoba napisala i dala svojih sat vremena u pisanje tog posta.
Jadno mi je koliko sam postala žedna suradnji tako da me više nije ni briga kakve komentare ostavljam niti kakve primam. Barem me nije bilo briga do nedavno.
Prije godinu dana, nisam imala nikakve koristi od bloga. Imala sam čitatelje koji su mi ostavljali komentare o postu, o stavovima koje sam rekla ili su pohvalili moj DIY na iskren način. I to mi je davalo pogonsko gorivo da sljedeći post napišem što bolje i puna sreće sam pisala. Pitate se gdje su takvi čitatelji danas? Tko bi htio čitati haul i wishlist postove u krug? Skoro nitko.
Hmm... Zašto još mrzim svoj blog? Jer ne zrači pozitivnom energijom kao prije, jer imam osjećaj da ljudi ne vide razliku između bloga i portala nekog dnevnika. Zapravo kog ja lažem, zanimljivije je čitati portal i saznati što se događa u svijetu neko kakvu sam ja robu dobila.
Ne pišem više ovaj tip postova. Ne koristim blog kao svoj mali notes gdje ću zapisivati stavove, ideje, svoje nesigurnosti. Prije je bilo tako, i bilo mi je lakše kada bi vidjela da se ljudi slažu samnom.
Ja sam preko ovog bloga radila svoje prijatelje. Imala sam osjećaj da znam svakog svog čitatelja i da bi sa svakim mogla otići na kavu svake sekunde. Znala sam pojedina imena, pamtila neke komentare i način pisanja svojih čitatelja, prijateljica. Moj blog je bio soba puna različitih cura no svaka mi je pasala na neki sitan način. A moj blog sada? Prazna mračna soba u kojoj čujem samo svoju jeku.
Htjela bi pohvaliti blogerice koje pišu od srca i jer to vole bez poticaja stranica. I svaki dan ću težiti da moj blog postane kao njihov, da zrači srećom i pozitivnom energijom.
Uvrijedila sam možda puno ljudi, ispričavam se ako je se netko pronašao jer ovo je post o tome zašto ja mrzim svoj blog i što mi smeta kod mene. Također nisam rekla da su suradnje jedini i najveći problem. Suradnje su super ako ih se ne stavi u prvi plan.
Lakše mi je sada. Ne očekujem komentare ljudi kako se slažu sa mnom. Pitam se tko će post uopće pročitati od početka do kraja. Ma nije ni bitno.
Hvala svima koji su bili tu prije godinu dana i uljepšavali mi svaki dan. Također, ako si bila tu prije godinu dana, i sada čitaš ovaj post, hvala ti od srca.
Nikad iskrenija,
Hanna 💞
(Post je napisan preko mobitela jer mi je laptop pokvaren, zato i nisam izabrala pobjednicu giveaway-a)
(Post je napisan preko mobitela jer mi je laptop pokvaren, zato i nisam izabrala pobjednicu giveaway-a)
6 komentara
Draga moja,
OdgovoriIzbrišiZnaš kakav respekt prema tebi imam i koliko te volim. Ti si kao moje blogersko dijete i podržavam te u apsolutno svemu što radiš. Moram ti reći koliko sam ponosna na tebe i tvoju hrabrost u ovome postu. Izraziti svoje mišljenje opasna je stvar u 2017. godini, a ti si bez pardona to upravo učinila. Istina je sve što si rekla, olakomili smo se za suradnjama i naši blogovi gube na vrijednosti. Nemoj odustajati, počni ispočetka ili unaprijedi svoje pisanje. Znam koliki potencijal imaš, a znam i da ga nisi iskoristila. Volim te! I am proud!
Bravo! Od mene imas ogromnu podršku! Ne znam da li je do toga što delim tvoje mišljenje ili nečeg drugog, ali podržavam te! Ljudi danas više ne čitaju šta si napisao i ne zanima ih da li si iskren, zato sve danas propada! Ti si bila toliko iskrena prema nama, a i samoj sebi da je to ludo! Stvarno bravo, reći sve u lice, iskritikovati sebe i to javno, pa ne može svako da uradi tako nešto, hrabrost j epotrebna što ti imas! Bravo i samo tako nastavi! Radi stvari koje te cine srecnom! :*****
OdgovoriIzbrišiDraga, pre svega ne moraš da budeš tako stroga prema sebi. Ako ti se blog ne sviđa, promeni ga, promeni izgled, ime, izbalansiraj postove radi ono što voliš. Promeni sve što želiš i možeš i budi konačno srećna jer imamo samo ovaj jedan kratak život i ne treba ni jedan trenutak da provedemo nesrećni. Sve najbolje ♥ ♥ ♥
OdgovoriIzbrišiNew post: Random shit talk
Die with memories,not dreams
Čim sam pročitala naslov bloga pomislila sam "same, ija mrzim svoj blog" jer stvarno osim da govorim da je sve istina što si napisala (a je) reći ću još i da ja svoj blog mrzim jer mislim da se ne mogu baš potpuno izraziti pisanjem i da me netko tko prati moj blog upozna uživo i počne razgovarati i družiti se sa mnom, ja bih se vjerojatno doimala kao potpuno druga osoba jer jednostavno ne znam kako da izrazim svoju cijelu sobnost pisanjem.
OdgovoriIzbrišiA i iskreno osim kao vlasnica bloga, pronalazim se i u ulozi čitatelja. I ja onekad samo skrolam kroz nečiji post samo kako bih u komentar ostavila link svo bloga, no to je zato što me iskreno neke vrste postova ne zanimaju kao prije i naslov posta me ne zaintrigira kao ovaj tvoj da se zaista mogu pronaći u postu..
♥♥
Ja sam onaj tip osobe koji sve pročita i onda poželim ostaviti neki dugačak komentar,a onda vidim kako su svi ostali komentari sastavljeni u jedva dvije rečenice i onda odustanem.Jednostavno pomislim da nije ok da postavljam neke dugačke komentare na tuđe postove, a sama se jako obradujem kada neko ostavi divan, dug komentar u kome iznese svoje mišljenje na moj post. Nisam dugo bloger, ali sam se u ovih par mjeseci načitala raznih postova, od onih pisanih od srca pa sve to onih u kojima se nalazi brdo slika i linkova a tek 2-3 rečenice teksta, ali svako ima pravo raditi na svome blogu šta želi. Nadam se da ćeš i ti ponovo pronaći istu onu ljubav prema pisanju kao prije. :)
OdgovoriIzbrišiMinnah's Life
Ako želiš da ti blog postane bolji,potrudi se i od njega napravi ono što je nekad bio.Napravi jednu malu pauzu,razmisli o tome i da li je potrebno da pišeš wishliste ili slične stvari za besplatnu robu.To je zapravo i uredu napisati,stvari koje si dobila,sa vremena na vrijeme neku wishlistu,ali da ti se blog pretvara u novac sigurna sam da to ne želiš.Sve je uredu,ali umjereno sve u granicama.Smatram da ti blogovanje ide odlično iz prijašnjih postova bilo bi šteta da odustaneš zbog gluposti.Naravno moraš se i ti nekada nagraditi stvarima sa sajtova i slično,jer u blog treba puno truda i vremena ali blog se piše iz srca ne iz ljubavi prema novcu.Zapamti.
OdgovoriIzbrišihttp://bellafashiondiary.blogspot.ba/